vOogodišnja dobitnica Velike nagrade, koja se dodjeljuje za najznačajniji umjetnički rezultat u godini, ostvaren na sceni ili u organizaciji Crnogorskog narodnog pozorišta, za visok umjetnički renome i podizanje ugleda nacionalnog teatra je Varja Đukić. Crnogorska glumica, književnica, rediteljka, osnivačica i vlasnica knjižare Karver, pod čijim okriljem je organizovan festival Odakle zovem, osvojila je brojne nagrade, a simbolično, prva je u njene ruke stigla prije ravno 40 godina u Puli, za najboljeg debitanta, za ulogu Danke u filmu Variola Vera.
“Nakon 40 godina je sve drugačije. Nagrade su vrsta vidljive društvene satisfakcije, zavisi od konteksta, ugleda koji ima. Velika nagrada CNP-a u godini jubileja teatra dragocjena je kao igra sa Teatrom u kojem sam prvi put vidjela teatar. Nagrade daju nama, mi dajemo nagradama. Najbolje je kada je obostrano”, kaže prvakinja Crnogorskog narodnog pozorišta Varja Đukić.
Nagrađeni ste za ulogu u predstavi Posjeta, koja aktuelizuje temu ljudske prirode i preispituje moć novca i njegovu kvarljivu vrijednost. Kako Vam se čini sadašnji trenutak za ovu temu?
Money makes the world go round, pjevaju Lajza Mineli i Džoel Grej u filmu Kabare Boba Fosa. Samo u djelima Šekspira ima više filozofije i istorije, istorije religije nego u pojedinačnim drušvenim naukama. Poetika, poezija je u pitanju, sublimacija, pa zato umjetnost jeste tron ljudske civilizacije. Danas je u toku 56 ratova širom svijeta, jasno je da novac “vlada”, gotovo sve vrste supermacije za krajnji cilj imaju novac. Drama Posjeta F. Direnmata je priča o malom gradu Gilenu ophrvanom mentalnom zapuštenošću, beznađem i siromaštvom u kojem se perispituje ljudska priroda u odnosu na iskušenje – novac i uz sve ustave društva, grada, vjere. Gilen je grad u kojem igramo predstavu, publika postavlja pitanja i ima odgovore – Na šta sam sve spremna, spreman, da bih ostvario svoj interes.
Kakvi Vas komplimenti najviše dotaknu, čije mišljenje tražite nakon premijere?
Iskrene reakcije bez razlike o kome se radi su mi najvažnije, komplimenti mogu biti oficijelni. A utiske tražim ranije u toku procesa i uvijek se uzdam u nas koji zajedno radimo, reditelja, kolege, saradnike koji “pamte” pozorište.
Mislite li da Vam je izmakla neka nagrada koju ste zaslužili, čime mjerite uspjeh?
Imam nagrade, nikada nisu bile cilj. Uspjeh je osjećaj koji dijelim u ljubavi, otkriće, lijepa saradnja, igra… Sve to publika osjeća spontano i bez kalkulacije. Važan mi je koliko je osoben, mimo društvenih konvencija i uprkos dugom vremenu sumnjivih kriterijuma i medijske buke.
Prvakinja ste CNP-a i svjedok brojnih promjena kroz koje je prolazio nacionalni teatar. Kako ocjenujete sadašnju situaciju?
Krajnje je vrijeme da CNP u godini jubileja obuhvati javnost svojom kulturnom misijom. To očekuje od sebe, glumci i saradnici, publika. Ocjenjujem da je bilo too much repertoarskog provizorija, da se otvorila Pandorina kutija i govorimo o vrhuncima, izuzetnim predstavama koje je ovo pozorište imalo i ima na repertoaru. Tradicija dobrog pozorišta je toliko vrijedna da se nećemo prepustiti relativizaciji.
Da li se vidite na čelu CNP-a?
Ja sam u teatru uvijek iznutra, u samom procesu i u igri, neprekidno se trudim da utičem sasvim konkretno, uloge i predstave su iz takve svijesti. Odgovara mi kad imam povjerenje u ljude koji su majstori tog malog ručnog sata. Jer CNP to jeste u odnosu na veće nacionalne teatre koji imaju i operu i balet.
Kompletan tekst možete pročitatu u Graciji 218, novembar 2023.
D. Đurić
Izvor: gracija.me